Nekako je došla sezona kiselih krastavaca, pa sam opet krenuo kopati unatrag, i moram priznati da sam se valjo od smijeha ponegdje; naime pratio sam dozrijevanje amaterske fotografije, tamo otkad sam počeo fotkati, 2004. godine, i moram priznati da je bilo svega

Pa mi palo na pamet a i pored nje da linkam linkove na zanimljive rasprave na nekim foto takmičenjima, na zanimljive rasprave na nekim sajtovima i tako.

Dok ne vidim oćul tako kršit autorska prava, staviti ću dva odlomka gdje sam parirao pitanju " jel fotografu potreban samouk, tečaj il akademija?"

Ovo je pravo mjesto za takove rasprave, jerbo cenzure nema, polako je napušteno od svih, a nije blog nit facebook, pa se time izbjegava individualna krivnja


xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
(Rujan 2007.)

. Mislim da ekipa ovdje raspravno smjera u dva smjera; jedan je baviti se fotografijom kao zanatom, pa ak se dogodi slava dobrodošla je, a drugi, baviti se fotografijom kao životnim stilom, pa ako se dogodi slava dobrodošla je.

No i prije bje tako.

Kad se prolista neka prašnjava monografija, malotko od fotografskih veličina u civiju ima snimateljski ili fotografski fakultet, uglavnom je to više šegrtovanje pri nekoj školi, ili je završio tečaj kod " tog i tog", dosta ih je zapravo preko novinarske fotografije ušlo u inu fotografiju itd. Međ ovi s fakultetima puno ih je povijesničara umjetnosti, likovih akademičara, arhitekta itd, dakle reklo bi se manje fotografskih a više estetskih nauka .


Ono što danas može digitalija, i uopćeno brzina protoka informacija i iskustva, nekada se študiralo godinama.


Ekvivalent, dakle, ondašnjem polufotografskom obrazovanju, spomenutom u prvom pasusu bile bi kao gljive poslije kiše nikle web dizajnerske, digitalno grafičarske i ostale škole i tečajevi, visoke škole i razne akademije, što bi dostajalo za otvoriti foto radnju, čak vjerojatno i s formalno pravne strane ( pozor, znam ih dosta koji zatvaraju fotografske obrte, samo najjači ostaju).

Za one većih ambicija mislim da okruženje jednostavno nije sazrijelo ( još da se iz fotografa koji se svakim danom gomilaju institucionalno povuče talente i da im kruva u ruke i umjetničkih sloboda u glavu. Prije se to rješavalo već spomenutim tečajevima, muvanju po umjetničkim kružocima, pljckanju i pijuckanju pred kakvim umjetničkim okupljalištem i klubom, a danas je sve to u povojima, osobito kod nas.


U svakom slučaju mislim da u fotografiji teško možeš naukovati sam ( iako je gomila zasljepljena vlastitom brzinom savladavanja gumbića), osobito u studijskom radu, radu s modelima i sl. Kod nas je bilo pokušaja da se takovo znanje da preko škola i tečaja, no čini mi se da nitko njima nije posebno zadovoljan.


O egotripovskoj korupciji na ADU pričala su jata vrabaca na grani već desetljećima, i kod nji, kako mi kažu neki, nikad neće biti bolje, jedini udar bi mogao doći s globalizacjiom, svjet je sve manji, konkurencija jača, bliža i dostupnija.


Za sada, najljepse je biti amater


xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


jednom sam susreo nizozemskog akademskog fotografa, šetao se okolo s Canon G5 , mada inače radi s Hassiem. Ono, pravi umjetnik kako ih mi , bezjaci, zamišljamo, mlad, s umjetničkom bradcom, poligaman s nešto djece.... Kaže da životari. zapodjenuo sam s njim razgovor nebil ga uputio u neporočan život i slično, no raspitao sam se i o drugim stvarima...


Dakle i u Niskozemskoj ima puno privatni umjetnički škola od jazza do lutkarenja ( i jako puno Hrvata i ex jugoslavijeu njima), no i državni. Svima im je zajedničko da su vrlo liberalne, i teško je pasti. I tako , pitam je njega što je bilo najteže na njegovoj akademiji ( on je išao na pravu, državnu), kaže on slikat jaja ( misli se na jaja peradi) i dim, e tu se, kaže, znalo i opasti.

Sada, bez uvrede, zamišljam novostasalu fotografsku hrvatsku mladež koja dnevno ispuca 323 fotke od koji obradi što u HDR u, što bez njega, 100, nji i metne na kaki sajt gdje 60 prijatelja to stavi u fejvorite i odma da visoke ocjene i bude se prvi svuda i super uh, jako i bravo, i eto nas fotografa..... zamišljam si dakle nas ekipu kako plazimo oko jaja na bjeloj podlozi ili klikćemo u dim s srednjeformatnom analogijom i mislim si jesmol mi za fotografske škole baš?


Il da se držimo tečaja na veleučilištu vrata pored autoškole i uzgoja pčela.


Nastavak u slijedećem zbroju