Nekidan krenuh urediti svoj Deviant art portofolio, koji uključuje nanovo divljenje fejvoritima, ponovno rošljanje po omiljenim autorima, pa mi palo na pamet da napravim i retrospektivu hrvatskoga akta u Deviantartićana, kadli ono; aktova nestade.

Čisto vanakademski, donekle prizemno, mislio sam akt definirati kao "potpunu obnaženost koja osim eksplicitne nagosti nudi i puni uvid u osobnost modela i autorovu namjeru da nam prenese poruku i time fotografiju učini vrjednijom".
Akademski rečeno otpale bi fotografije tipa "najbolji sam komad u razredu pa i slika moga lakta vrhunac je akta", potom slike golih lopatica u darkerskih opatica ili Vanessa Paradise poza sjedećeg modela glave na koljenima i ruku preko potkoljenica.
Ovako iz glave, nestadoše Bluesharkovi, Mudrog, Zazoon aktovi, mihovilina sisa, Fatalook fetishi, ožiljci od Malesmrti....
Ostadoše prastari aktovi, bilo po datumu postanka, bilo da modeli već imaju unuke, bilo da autori već duže vremena nisu aktivni. (W34a, Tiki, Tetaralna s svojim body paintingom, Lutkica, LunjaLo, Esens....)
kolko vidim TynaS i Rob art meću svježe akte.... te autorsko modelski par koji je nedavno pobijedio u Digital Fotou s aktom al sam im nikove pogubio.

ako sam nekoga izostavio iz rasprave nek se ne uvrijedi i nek slobodno stisne kaki komentar.

Pa vratimo se sumraku akta.

Dakle fenomen da se s početka fotografske karijere ulijeće u aktove koji se poslije miču.
Više je razloga tome.
Svakako početni MDMA ego trip, pokatkada začinjen lajnom; e toga smo se nagledali, dakle produkciju one euforije kad se misli da si jedini/na u i na svom svijetu, i baš si fora i super, i nitko nije ko ti, i svi su glupi , puritanci a da ne govorim seljačine i paf.... Ondak valjda spuštanje, miris skorog nestinga i srednje stališkog kala, polako vraćanje babarogama tzv. Morala vodi deletiranju uradaka koji bi ipak mogli škoditi karijeri, jednog dana, kada se vratiš, nazad svome puritanskom jatu, štakorskim relijima, brein korporativnim team bildinzima.... I odu međunožja i grudi u povijest.

Ondak, svakako otrežnjujuće razočaranje; foto aparat srednje klase postao je dostupan srednjoj klasi, a srednja klasa i nije klasa, to je deklasirano i dezorijentirano pleme pijanih izviđača.
Time gotovo da je nemoguće naći motiv koji nije okinut, put do slave usitnjen je u stotine končića koji vode kroz nikada otkriveni put labirinta slave.... da ne meljem dalje, ljudi su se pogubili, golotinja je uvijek nosila najviše gledanja, i vremenom je razgolićena kao jeftin trik, svela se na trač, portikl za masturbatore, krinku za psihopate, lijanu za dahtatore u slušalice. Kuraženja i panegirici razotkriveni su kao lažni, nagost je postala jeftina valuta, licemjerno prikazivana "strogom umjetničkom potrebom". Linijom manjeg otpora, odoše međunožja i grudi u povijest.

Ima i nedostatak modela, ono, za kupit, platit, nosit kuć, ili nedostatak novca za kupiti iste, nešto ih se mota oko akademija, i tečaja, ali to je daleko od , recimo Poljaka, Rusa, Australaca, Amera, ovdje na Deviantartu, gdje je modelilanje po dampinškim amaterskim cijenama postalo prava industrija. I tako, nema se novca, nema se ni modela, pa međunožja i grudi odoše u povijest i prije no što su uslikani.

«Svaka subkultura u početku teži da bude, a po definiciji i je u nekoj mjeri autistična ( tude "sub"), no avaj , pogotovo u današnjem ubrzanom svijetu misli i elektronike, prava kultura začas posiše subkuturu, preuzme je i inkorpotora, da joj krila, pa autizam subkuture u muzici, govoru, pisanju, oblačenju (sve napr.) začas vidimo kao trend koji se nosi na pisti , ulici, narodnjačkom klubu, politici, svemu onomu od čeg se subkultura sama po sebi, u svojim počecima, stravila.»(Citat samog sebe s neke rasprava na Devijanartu). Akt je po tom predlošku zatučen mačizmom! Jer dok je još kakotako funkcionirala tzv. Alternativna scena, bilo je sasvim in, kao pripadnik kakve dizajnerske škole ili scene, pokreta čak, pokazati i kakav aktić, sebe, prijateljica, prijatelja. Kako se čitava negdanja alternativna supkultura zajedno s morfološkim obilježjima ( tatoo, pirs, bi, izbrijavanje)koje je nosila kao znak prepoznavanja, s elektronike preselila u narodnjake, mačizam i dvostruki moral pojeli su akt
«Jebote pokupim tipa na narodnjacima, i kad prestane u meni vidjet Daru Buba maru, počne mi raditi scene, napr. nasred Lisinskog na nekom in etno koncertu, jer je frendica koju sam srela provalila da sam super ispala gola na zadnjim fotkama. U njegovom rodnom kraju nisu tako liberalni ko mi iz Tkalče» objašnjava mi jedna frendica, nekadašnja alternativna ikona zagrebačke elektro scene, sadašnja rukovoditeljica korporativne sigurnosti u jednoj megafirmi.
I tako tetovirana i pirsana hrvatska međunožja i grudi odoše u povijest.

Konkurencija na Devijantartu je stravična, pa ulickani studijski aktovi, ili exetrijeri snimljeni makinama stvarno zakoče volju za proizvodnjom sličnog a unaprijed osuđenog nedostižnog akta. Pa tako kvalitetom zatučene, hrvatske gole grudi i međunožja odoše u povijest.

Nekakvo kokodakanje da smo introvertirani, frojdističkim grijehovima i katoličkim odgojem zatucani, pa stoga, mi Hrvati, ne skidamo se za aktove, barem ne na amaterskoj razini, po meni je još jedno dvoličje, jer čim se treba mrdat po medijima , nikakav škandal ni amoral nije stran, i svi se mi nešto zgražamo al svaka majka rađe će kćer dat u manekenke neg u nuklearne fizičarke, pa nek se umjetnički opravdano skida, biće kaki nogometaša i para na računu, škandala, i tračanja za jutarnje mise, no ne i nabijanja na kolac srama. I svi volimo Severinu, Rvatcu našu koja ak je i snimila nekatolički pornić barem je to učinila s Hrvatom iz Obavještajnog podzemlja, pa je i ona u neku ruku, alternativka, jer voli underground.
našem kulturološko antropološkom okružju, niši, stališu, nije bilo strano skidanje u umjetničke svrhe, bilo slikarima, bilo fotografima, bilo čisto radi zabave ( sjetite se Majčine sise, iz živih slika, Glembajevi), bilo da nas aktovi gledaju s svodova crkava, nekako je očito sraz postocijslizma i mladog novokomponiranog katolicizima učinio darmar na polju amaterskog akta. Pa tako, zbog loše kiše na polju akta, akt uvenuše, a gole grudi i međunožja odoše u povijest.


Bi li se pisac ovih redova slikao gol?
Iskreno, ne, što je samo znak da su prošla vremena Nevinosti i Iskrenosti, četku na jeziku svakodnevno brijem , jedem govna, i golotinja bi mi samo zakomplicirala ionako kompliciran život.
Drugi je par rukava bil bilo publike za gledanje moga Amor Amorala